|
Kožni antraks
Profilaksa
nakon izlaganja uzročniku
Tretman sa
antimikrobnim lijekovima nije opravdan za asimptomatične osobe,
osim ako zvanične institucije utvrde da je prisutan rizik izlaganju
materijama koji mogu biti potencijalni izvori antraksa. Zaista,
dugotrajna upotreba antibiotika može biti štetna jer može pospješiti
razvoj otpornih sojeva mikroorganizama.
Dug period
profilakse se preporučuje zbog dugotrajnog latentnoga perioda,
koji može proteći od momenta izloženosti B. anthracis-u do klijanja
spora.
Za sadašnje
novonastale sojeve Bacillus anthracis se sumnja da su otporni
na brojne antibiotike (penicillin, doksycycline, chloramphenicol,
macrolide i rifampin).
Ciprofloksacin
je obično izbor kao lijek za početnu terapiju.
Vakcina protiv
antraksa se sastoji od sterilnoga neinfektivnoga filtrata atenuiranih
klica B. anthracis absorbovanoga na aliminijum hidroksidu. Od
1998 godine daje je pripadnicima oruženih snaga u SAD-u. Zaštitna
komponenta je zaštitni antigen.
Vakcina se daje svakih u pčetku u tri navrata, sa razmakom od
po dvije sedmice, te opetovano na 6, 12, i 18 mjeseci. Njena korist
pokazana je u studijama u kojim je obezbjeđivala potpunu zaštitu
protiv infekcije AEROSOL-a sa uzročnikom antraksa, kod majmuna.
Zaštita je trajala tokom osam sedmica, a pružala je zaštitu u
88% slučajeva tokom 10 sedmica. Neophodno je godišnje revakcinacija
radi sačuvanja imuniteta. Nije zabilježen slučaj ozbiljnog uzgrednoga
efekta koji bi se mogao povezati sa upotrebom vakcine.
Snadbjevanje
vakcinama je je ekstremno ograničeno: vakcina se ne preporučuje
zdravstvenim radnicima.
Kod primata optimalna profilaksa nakon izlaganja je predviđena
kombinacijom antibiotika i imunizacije. Ako vakcina bude široko
dostupna, period antimikrobne terapije nakon ekspozicije, može
biti skraćen na 30 do 45 dana.
Antimikrobna
terapija
Pencilin,
kao lijek izbor se koristi decenijama i veoma su rijetki sojevi
otporni na pencilin nađeni u prirodi.
In vitro, B anthracis je također osjetljiv na većinu uobičajenih
antimikrobnih lijekova, kao što su ciprofloksacin, ofloksacin,
levofloksacin, tetraciklini, chloramphenicol, makrolidi, clindamycin,
impinem, rifampin, vancomycin, cefazolin i druge vrste prve generacije
cefalosporina.
Otporan je na cefuroksim, cefotaksim, ceftadizime, te trimethoprim
i sulfametoksazole.
Klinički
evidentan inhalacioni antraks
Preporučena
početna terapija za odrasle kod kojih je klinički evidentan kožni
antraks je 400 mg ciprofloksacina koji se daje intravenozno svakih
12 sahata.
Može se razmotriti
i dvojna početna terapija ( ciprofloksacin i penicillin),
U slučaju
učestalog, i brzog razvoja meningitisa kao komplikacije, odnosno
kliničke sumnje na prodor bacila u cerebrospinalnu tečnosti, tretirati
sa visokom dozom intravenoznoga pencilina.
Kožni antraks
Za blage slučajeve
kožnog antraksa kod odraslih ljudi preporučuje se tretman sa ciprofloksacinom
(500 mg svakih 12 sahata).
Ako se radi
o osjetljivome soju, najpogodnija alternativa je oralni doxycycline
(100 mg svakih 12 sahata) ili amoxicillin (500 mg svakih 12 sahata).
Tretman se treba nastaviti.
Žestoki oblik kožnoga antraksa, liječi se istim lijekovima kao
i inhalacioni.
Klinička
kontrola infekcije i dekontaminacija
Ne postoje
podaci koji bi ukazivali na pojavu prenošenja antraksa sa osobe
na osobu, čak ni ako su u pitanju pacijenti sa kožnim ili inhalacionim
antraksom.
Pacijenti sa antraksom mogu biti hospitalizirani u standardne
bolničke sobe, uz uobičajeni oprez. Kontaktnu predostrožnost treba
primijeniti kod pacijenata koji imaju drenažnu kožnu povredu.
Zavojni materijal
koji sadrži sekrete rane se treba tretirati kao jako rizičan otpad
i treba proči sterilaizaciju u autoklavima.
Javna zdravstvena
služba treba odmah biti obavještena ukoliko postoji bilo kakva
sumnja da je izolovan antraks.
Za dekontaminaciju kontaminiranoga područja, dostupan je sporicidni
rastvor od 0,5% hipoklorita, koji se može koristiti iako može
stvarati hrđu na nekim površinama.
Prema
preporuci Američke državne službe od 26. oktobra 2001 za tretman
inhalacionoga anthraksa neophodna je inicijalna upotreba bilo
ciprofloksacina ili doksycycline plus jedan ili dva dodatna antimikrobna
agensa koja in vitro reaguju na bacil antraksa. Obzirom da su
preliminarni podaci pokazali prisustvo beta-laktamaza kod zadnjih
sojeva B. anthracis izoliranih iz Floride, New Yorka i Washington,
D.C., treatman sistemskoga anthraksa sa samim penicillin G, ampicillinom
ili amoksicillinom se ne preporučuje.
|
