UZROCI

Skoro čitavo stoljeće liječnici su vjerovali da stresan način života i dijeta uzrokuju ulkus. Kasnije je otkriveno da u ulkusnoj bolesti postoji poremećaj ravnoteže hidrokloridne kiseline i pepsina kao i nemogućnost želuca da se odbrani od ovih substanci sa snažnim biološkim učinkom. Danas je dokazano da najveći broj ulkusa nastaje kao rezultat infekcije sa bakterijom nazvanom Helicobacter pylori, te se smatra da pored faktora načina života, prisustva kiseline i pepsina, H. pylori jeste primarni uzrok ovog oboljenja.
Iako naučni dokazi poriču staro vjerovanje da stres i dijeta uzrokuju ulkus, izvjesni su faktori i dalje sumljivi da igraju ulogu u razvoju bolesti. To su : cigarete, hrana i napici koji sadrže kofein, alkohol i psihički stres.

Pušenje:
Pokazalo se da pušenje cigareta povisuje rizik obolijevanja od ulkusne bolesti. Pušenje usporava cijeljenje postjećeg ulkusa i doprinosi njegovoj ponovnoj pojavi.

Kofein:
Kahva, čaj, kola - napici, hrana kojasadrži kofein čini se da stimulira oslobadjanje kiseline u želucu te otežava bol u ulkusnoj bolesti. Ipak, količina kiseline oslobodjena nakon kave bez kofeina jednaka je kao i nakon obične kave. Stoga se stimulacija oslobadjanja kiseline ne može pripisati samo kofeinu.

Alkohol:
Istraživanja nisu potvrdila izravnu vezu konzumiranja alkohola i peptičkog ulkusa. Ipak, ulkusi su mnogo češći kod ljudi koji boluju od ciroze jetre nastale kao posljedica prekomjernog uzimanja alkohola.

Stres:
Iako se emicionalni stres više ne smatra uzročnikom ulkusne bolesti, oboljeli od ulkusne bolesti često navode da emocionalni stres povisuje ulkusnu bol. Fizički stres povisuje rizik nastanka ulkusa, naročito na želucu. Na primjer, ljudi sa ozljedama poput teških opekotina, nakon opsežnih kirurških intervencija trebaju pažljiv tretman za prevenciju nastanka ulkusa i njegovih komplikacija.

Kiselina i pepsin:
Danas se vjeruje da nastanku ulkusne bolesti doprinosi i namogućnost želuca da se odbrani od kiseline i enzima koji probavljaju hranu. Želudac se brani od ovih produkata na nekoliko načina. Jedan način je produkcija gustog sloja koji oblaže sluznicu želuca poput štita. Drugi način je produkcija bikarbonata koji neutraliziraju i cijepaju supstance na one koje su manje opasne po tkivo želuca. Konačno, cirkulacija krvi, obnavljanje stanica i staničnih oštećenja pomažu zaštiti želuca.

Lijekovi:
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID) čine želudac osjetljivijim na štetno djelovanje kiseline i pepsina. Ovi lijekovi (aspirin, ibuprofen, naproxen) u širokoj su upotrebi za tretman temperature, glavobolje, ostalih bolova. Koriste se i za tretman različitih upala zglobova. Svi mogu izazvati slom odbrane želuca i povisiti rizik za nastanak ulkusa. Najčešće, kada osoba prestane uzimati ove lijekove, nestanu i ovako nastali ulkusi.

Helicobacter pylori:
To je spiralna bakterija nadjena u želucu. Bakterija (zajedno sa kiselinom) oštećuje želudac i dvanaesterac uzrokujući upalu i ulkuse. Vjeruje se da oštećenje nastaje radi izvjesnih osobina ove bakterije. Bakterija opstaje u želucu jer producira enzim ureazu koja nizom reakcija neutralizira želučani kiselinu. Bakterija se kreće i može prodirati u zaštitni, mukusni sloj. Time čini želudac podložnim oštećenjima kiselinom i pepsinom.

Daljnji tok podrazumijeva da se bakterija "zakači" na stanice sluznice želuca i slabi odbrambene mehanizme, uzrokujući lokalu upalu. Iz za sada ne potpuno jasnih razloga, bakterija stimulira želudac na produkciju više kiseline. Ovo štetno djelovanje se može prenijeti i na dvanaesterac, uzrokujući teške promjene na sluznici te tokom dugo vremena doprinijeti razvoju ulkusne bolesti. Unutar prvih tjedana od infekcije, najveći broj ljudi razvija gastritis - upalu želučane sluznice. Ipak, najveći broj ljudi neće nikada osjetiti tegobe vezane za infekciju. Ne zna se što je razlika ovih ljudi i onih koji imaju simptome. Ovaj se problem sada intenzivno istražuje. Studije su pokazale da prokuženost sa H. pylori u USA raličita prema dobnim skupinama, etničkim grupama i socioekonomskom statusu. Infekcija je češća kod starijih, afroameričkoj populaciji, hispanoameričkoj populaciji i stanovnicima nižeg socioekonomskog statusa. Čini se da je način širenja fekalno oralni put (kada inficirana stolica dodje u kontakt sa kukama, hranom ili vodom). Najveći broj ljudi biva inficiran u djetinjstvu a potom infekcija traje cijeli život.