Fabrički zaštičeni nazivi: Ranibos, Ranisan, Peptoran, Ranital, Ulcodin

SASTAV:
1 film tableta sadrži: 150 mg ili 300 mg ranitidina

Ranitidin spada u najbolje i najšire primenjivane anti ulkusne lekove. Ranitidin ima snažno antisekretorno dejstvo koje ima povoljan učinak kod svih oboljenja praćenih želudačnom hipersekrecijom.

MEHANIZAM DEJSTVA
Ranitidin je kompetitivni reverzibilni antagonist hista minskih H2 receptora u parijetalnim ćelijama želudačne sluznice. Ovom kompetitivnom blokadom histaminskih H2 receptora ranitidin inhibira lučenje želudačne kiseline i značajno smanjuje količinu pepsina.

FARMAKOKINETIKA
Ranitidin se brzo resorbuje poslije oralne primjene, a prisustvo hrane nema uticaja na resorpciju. Vezuje se za proteine plazme oko 15%. Maksimalnu koncentraciju u plazmi dostiže za oko 2 - 3 sahata, a dejstvo ispoljava još oko 12 sahata. Metaboliše se u jetri, u značajnom procentu prvim prolazom. Poluvrijeme eliminacije je oko 2,5 sahata. Izlučuje se putem urina oko 30% u nepromijenjenom obliku.

INDIKACIJE:
U dermatologiji:

• Ulkus (duodenalni i ventrikularni ulkus)
• Refluksni ezofagitis
• Zollinger-Ellisonov sindrom

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE.

Duodenalni i ventrikulami ulkus:
2 x 150 mg ujutro uz jelo i uveče prije spavanja ili 300 mg jednokratno, uveče prije spavanja
Terapija akutnog stanja traje 4 - 8 nedelja, a spriječavanje recidiva još 6 - 12 mjeseci primjenom jednokratne doze od 150 mg uveče prije spavanja.

Refluksni ezofagitis: 2 x 150 mg

Zollinger-Ellisonov sindrom:
600 - 900 mg dnevno, podijeljeno u 3 pojedinačne doze. Doza se može povećati do 6 g dnevno.
Kod bolesnika kod kojih je klirens kreatinina manji od 50 ml/min, doza se mora smanjiti na 150 mg dnevno.

KONTRAINDIKACIJE:
Preosetljivost na H2 blokatore.
OPREZ ! Prije primjene ranitidina neophodno je sa sigurnošću isključiti postojanje malignih bolesti jer ramtidin maskira njihove simptome. Trudnicama, dojiljama i djeci do 14 godina primjena ranitidina dozvoljena je samo u ozbiljnim indikacijama i pod strogim nadzorom lekara. Kod bolesnika sa oštećenom funkcijom jetre potreban je oprez jer se ranitidin metaboliše u jetri.

NEŽELJENA DEJSTVA:
Neželjena dejstva ranitidina su rijetka i blaga i obično ne zahtijevaju prekid terapije. Mogu da se jave opstipacija ili dijareja, mučnina, povraćanje, raš, pospanost, glavobolja, vrtoglavica, premorenost, groznica. Vrlo je rijetko smanjenje broja leukocita i trombocita, kao i blago povećanje kreatinina i transaminaza u serumu, ali ove promjene nisu klinički značajne.

INTERAKCIJA SA DRUGIM LIJECIMA:

Ranitidin inhibira hepatički metabolizam sljedećih lijekova: aminofilina, kumarinskih antikoagulanasa, diazepama, propranolola, teofilina.

UTICAJ NA LABORATORIJSKE TESTOVE

Ranitidin može dati lažno pozitivne alergo-testove na koži, a može dati i lažno pozitivne rezultate ako se proteini u urinu određuju Multistim-om, pa se preporučuje određivanje sa sulfasalicilnom kiselinom.

SAVJETI BOLESNIKU
Ne uzimati doze veće od propisanih i ne povečavati dozu samoinicijativno. Ako se doza propusti u određeno vrijeme, treba je uzeti što je prije moguće, a ako je blizu vrijeme uzimanja naredne doze, doze ne treba duplirati. Bolesnik treba da izbjega- va hranu, piće i lijekove koji iritiraju želudačnu sluznicu, kao i pušenje.
Čuvati na hladnom i suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti, u originalnom pakovanju, van domašaja djece.