|
PSIHOLOŠKE
PROMJENE I RADNA SPOSOBNOST VETERANA
Suada Kapidžić-Duraković 1, Ljiljana Moro 2, Slobodan Pavlović
3
1 Klinika za fizikalnu medicinu i medicinsku rehabilitaciju
2 Klinika za psihijatriju, Univerzitet u Rijeci, Rijeka, R Hrvatska
3 Klinika za psihijatriju,Univerzitet u Tuzli, 75000 Tuzla, Bosna
i Hercegovina
CILJ:
Cilj rada je analizirati razlike u procjeni radne sposobnosti i
samoprocjene veterana o istoj. Prikazati takođe psihološke promjene
veterana.
ISPITANICI
I METOD: Uzorak su sačinjavali veterani sa amputacijom ekstremiteta
(grupa A, N=60), drugu grupu osobe sa paraplegijom (grupa B, N=60)
i treću grupu osobe sa povredom perifernih nerava (grupa C, N=60).
Za ispitivanje emocionalnog funkcionisanja upotrebljen je Profil
indeks (PIE), korišten je Upitnik životnog stila i mehanizama odbrane
(Lamovec,1990), a neurotske dimenzije ličnosti su ispitivane pomoću
Minesota multifaznog personalnog inventara (MMPI). Za identifikaciju
simptoma PTSP-a korišen je Upitnik koji je konstruisan prema dijagnostičkim
kriterijima DSM-IV. Za procjenu preostale radne sposobnosti korišteni
su podaci koji su dobiveni od strane ljekarske komisije i procjena
radne sposobnosti po mišljenju samih ispitanika.
REZULTATI:
Ispitanici grupe A su imali 8, grupe B 12 i grupe C 11 traumatskih
događaja. Sa znacima hroničnog PTSP-a je 29 ispitanika grupe A (48,3%),
41 ispitanik grupe B (68,3%) i 32 ispitanika grupe C (53,3%), što
ukazuje da veća fizička trauma dovodi do teže psihičke reakcije.
Prema procjeni ljekarske komisije, u ukupnom uzorku od 180 ispitanika
sposobnih za isti posao je 10 ispitanika ili 5,6%, dok sami ispitanici
misle da je njih 62-oje sposobno za isti posao (34,4%). Nesposobnih
za bilo kakav posao po mišljenju ljekarske komisije je 113 ili 62,8%,
dok je po mišljenju ispitanika nesposobnih 30 ili 16,6%. Razlike
u mišljenju su statistički značajne na nivou P<0,0001. Sposobni
za isti posao postižu značajno viši skor na skali reprodukcije i
skali inkorporacije od nesposobnih za bilo kakav posao (P<0,01),
što je bilo za očekivati jer reprodukcija označava emocionalno stanje
radosti nakon ispunjenja potreba ili želja, a inkorporacija odražava
njihovu potrebu za radom. Ispitanici koji su se izjasnili da žele
profesionalnu reedukaciju imaju značajno više rezultate na dimenziji
eksploracije od ispitanika nesposobnih za bilo kakav posao i sposobnih
za isti posao (P<0,01). Oni su opsesivni, rigidni, ne bi ušli u
rizik donošenja konačnih odluka i praktično odgovornost prepuštaju
autoritetima. Nesposobni za bilo kakav posao su depresivniji (P<0,0005)
i agresivniji (P<0,005) od svih ostalih ispitanika. Na MMPI oni
postižu značajno više rezultate na F skali, skali hipohondrije i
histerije. Na K skali imaju značajno niži rezultat, dakle, ne vide
sebe u budućnosti i suočavaju se sa svojom nemoći.
ZAKLJUČAK:
Ukoliko onesposobljeni veteran nema znake PTSP-a, nema disocijativnih
simptoma i pri tome želi da radi svoj posao, a ljekarska komisija
procijeni drugačije, on se "gura" u psihopatologiju. Ako veteran
ima simptome PTSP-a i ima disocijativne promjene, a izjavi da je
nesposoban za bilo kakav posao, onda njegovo mišljenje treba uvažavati
i liječiti ga pod kontrolom psihijatra. Zato je u timu za procjenu
radne sposobnosti veterana pored specijaliste medicine rada i fizijatra,
neophodno i prisustvo psihologa i psihijatra zbog procjene mentalnog
statusa ispitanika.
PSYCHOLOGICAL CHANGES AND WORKING ABILITY OF VETERANS
Suada Kapidžić - Duraković 1, Ljiljana Moro 2, Slobodan Pavlović
3
1 Clinic for Physical Medicine and Rehabilitation, University
of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
2 Clinic for Psychiatry, University of Rijeka, Croatia
3 Clinic for Psychiatry, Tuzla, Bosnia and Herzegovina
AIM:
Goal of this work is to analyze differences in working ability
assessment of veterans, and by self-assessment of veterans themselves.
To present psychological changes of veterans, too.
SUBJECTS
AND METHODS: Sample was made of veterans with amputations (Group
A, N=60), second group was made of people with paraplegia (Group
B, N=60), and third group was made of people with peripheral nerves
injuries (Group C, N=60). Emotional functioning was examined by
Profile Index of Emotions (PIE), Questionnaire of Life Stile and
Defense Mechanisms (Lamovec, 1990), and neurotic dimensions of personality
were examined by Minnesota Multiphase Personality Inventory (MMPI).
For identification of PTSD symptoms was used Questionnaire which
was constructed by DSM-IV diagnostic criteria. For preserved working
ability assessment data from medical team and self-assessment of
veterans themselves were used.
RESULTS:
A Group members had 8, B group had 12 and C Group11 traumatic events.
With chronicle PTSD symptoms there were 29 members of A Group (48,3%),
51 member of B Group (68,3%) and 32 member of C Group (53,3%), which
shows that larger physical trauma lead to harder psychical reactions.
According to medical team assessment in sample of 180 examined persons,
there were 10 people (or 5, 6%) able to do the same job they were
doing before the injury. Examined persons felt that 62 of them were
able to do the same job (34,4%). Unable to do any job, according
to medical team, were 113, or 62, 8%, and according to the examined
people 30, or 16, 6%. Differences in their thinking are statistically
significant on P<0,0001. Persons with ability for the same job had
significantly higher scores in reproduction and incorporation scales
comparing to persons unable for any job (P<0,01), which is according
to expectations because reproduction represent happiness after wishes
came truth and incorporation represents their need to work. Examined
persons who wish professional reeducation had higher score in exploration
dimension comparing to unable examined persons and able for the
same jobs (P<0,01). There are obsessive, rigid, they wouldn't risk
with making final decisions and leave that to the authorities. Unable
for any kind of job are more depressive (P<0,0005) and more aggressive
(P<0,005) comparing to other examined persons. On MMPI they had
statistically higher results on F scale, hypochondria scale and
hysteria.
CONCLUSION:
If disabled veteran don't have PTSD signs, dissociate symptoms and
want to do his job, and medical team assess differently, he is being
"pushed" in pathology. If veteran have symptoms of PTSD and dissociate
changes and state that he is unable to do any job his status has
to be taken seriously and he should be treated under psychiatric
control. That is why medical team, beside occupational medicine
specialists and physical medicine doctor need presence of psychologist
and psychiatrist in assessment of patient's mental status.
|