|
UTICAJ
DUGOTRAJNE PROŠLE EKSPOZICIJE ELEMENTARNOJ ŽIVI NA ANTIOKSIDATIVNI
KAPACITET I LIPIDNU PEROKSIDACIJU U RUDARA ŽIVE
Kobal AB 1, Osredkar J. 2, Horvat M. 3, Prezelj M. 2, Sesek Briski
A. 2, Krsnik M. 2, Dizdarević T. 1, Fajon V. 3, Gibicar D. 3, Falnoga
I. 3, Stibilj V. 3, Arneric N. 4, Kobal D. 5
1 Idrija Mercury Mine, Idrija, Slovenia;
2 Institute of Clinical Chemistry and Biochemistry, University Medical
Centre, Ljubljana, Slovenia;
3 Jožef Stefan Institute, Ljubljana, Slovenia;
4 Clinical Institute of Occupational, Traffic and Sports Medicine,
University Medical Centre Ljubljana, Slovenija;
5 Department of Psychology, University of Ljubljana, Ljubljana,
Slovenija;
Ograničene
su raspoložive informacije o efektima hronične ekspozicije živi
i rizicima za kardiovaskularna oboljenja s tim u vezi (CVD). Poznato
je prema urađenim studijama in vitro i in vivo da Hg može poduprijeti
lipidnu peroksidaciju preko aktiviracije formiranja slobodnih radikala.
i interakcijom sa antioksidativnim enzimima i selenijumom.
CILJ:
Cilj ove studije je testirati hipotezu da dugotrajna profesionalna
ekspozicija elementarnoj Hg (Hg0) može mijenjati antioksidativni
kapacitet i poduprijeti nastanak lipidne peroksidacije u rudara.
ISPITANICI
I METODE: Populaciju istraživanja činilo je 54 rudara žive i
58 radnika koji su činili kontrolnu grupu. Rudari su ispitivani
u periodu poslije ekspozicije. Mi smo pratili njihovu prethodnu
ekspoziciju Hg0, navedene pojave nespecifičnih simptoma i znaka
micromerkurializma, kao i glavne poremećaje ponašanja i biološke
riziko faktore za CVD, uz određenja: (1) Hg i selenium (Se) nivoa
u krvi i urinu, (2) Cu, Zn superoxide dismutase (CuZn-SOD), katalaze
(CAT), selenoenzimske glutathionske peroxydazne (GSH-Px) aktivnosti
u eritrocitima, hormona melatonina u krvi i urinu koji indirektno
pokreće aktivaciju slobodnih radikala, (3) lipidnu hidroperoksidazu
(LOOHs) i malondialdehyde (MDA) kao produkte lipidne peroksidacije.
REZULTATI:
Rudari žive su povremeno bili izloženi Hg0 u trajanju od 7 do 31
godinu. Ukupan period izloženosti varira od 13 do 119. Kumulativni
index U-Hg varirao je od 794-11365 µg/L. Koncentracije Hg u krvi
i urinu bile su praktično istih vrijednosti u rudara i u kontrolnih
ispitanika. Rudari su pokazivali neke neurotoksične i nefrotoksične
posljedice mikromerkurializma. Nisu postojale signifikantne razlike
u bihevioralnim i biološkim rizicima za CVD, otkriveni u rudara
i kontrolnoj skupini. Otkrivena je slaba korelacija (r=0.36, P<0.01)
između vrijednosti krvnog pritiska i srednjih vrijednosti nivoa
prošle ekspozicije U-Hg. Srednje vrijednosti P-Se u rudara (71.4
µg/L) su bile signifikantno niže (P<0.05) nego u kontrolnih radnika
(77.3 µg/L), dok su srednje vrijednosti U-Se imale rastuću tendencu
(P<0.05) u rudara (16.5 µg/g creatinine) u odnosu na kontrolne subjekte
(14.0 µg/g creatinine). Među antioksidativnim enzimskim aktivnostima,
samo CAT u eritrocitima je bila signifikantno veća (P<0.01) u rudara
(3.14 MU/g Hb) nego u kontrolnih subjekata (2.65 MU/g Hb). Srednje
koncentracije B-melatonina u rudara (44.3 ng/L) su bile signifikantno
veće (P<0.01) nego u kontrolnih ispitanika (14.9 ng/L). Srednja
vrijednosti U-melatonin sulphata (31.8 µg/L) u rudara su bile signifikantno
niže (P<0.01) u odnosu na kontrolnu grupu (46.9 µg/L). Observirani
produkti lipidne peroksidacije, srednje vrijednosti U-MDA su bile
statistički značajno više (P<0.01) u rudara (0.21 µmol/mmol kreatinina)
u odnosu na kontrolnu grupu (0.17 µmol/mmol kreatinina).
ZAKLJUČCI: Rezultati ove studije potpomažu procjenu da dugotrajna
profesionalna ekspozicija Hg0 povećava formiranje slobodnih radikala
čak i nekoliko godina poslije terminalne profesionalne ekspozicije.
Stoga je ekspozicija živi jedan od riziko faktora u rastućoj lipidnoj
peroksidaciji i rastućem mortalitetu od ishemijskih oboljenja srca
među rudarima rudnika žive Idrija .
THE
IMPACT OF LONG-TERM PAST EXPOSURE TO ELEMENTAL MERCURY ON ANTIOXIDATIVE
CAPACITY AND LIPID PEROXIDATION IN MERCURY MINERS
Kobal AB 1, Osredkar J. 2, Horvat M. 3, Prezelj M. 2, Sesek Briski
A. 2, Krsnik M. 2, Dizdarević T. 1, Fajon V. 3, Gibicar D. 3, Falnoga
I. 3, Stibilj V. 3, Arneric N. 4, Kobal D. 5
1 Idrija Mercury Mine, Idrija, Slovenia;
2 Institute of Clinical Chemistry and Biochemistry, University Medical
Centre, Ljubljana, Slovenia;
3 Jožef Stefan Institute, Ljubljana, Slovenia;
4 Clinical Institute of Occupational, Traffic and Sports Medicine,
University Medical Centre Ljubljana, Slovenija;
5 Department of Psychology, University of Ljubljana, Ljubljana,
Slovenija;
Limited
information is available on the effects of chronic mercury (Hg)
exposure and the risk of cardiovascular disease (CVD). It is known
from in vitro and in vivo studies that Hg can promote lipid peroxidation
through the promotion of free radical generation, and interaction
with antioxidative enzymes and selenium.
AIM:
The objective of the study was to test the hypothesis that long-term
past occupational exposure to elemental Hg (Hg0) can modify antioxidative
capacity and promote lipid peroxidation in miners.
SUBJECTS
AND METHODS:The study population comprised 54 mercury miners
and 58 workers as the control group. The miners were examined in
the post-exposure period. We evaluated their previous exposure to
Hg0, the putative appearance of certain nonspecific symptoms and
signs of micromercurialism, as well as the main behavioural and
biological risk factors for CVD, and determined: (1) Hg and selenium
(Se) levels in blood and urine, (2) Cu, Zn superoxide dismutase
(CuZn-SOD), catalase (CAT), selenoenzyme glutathione peroxydase
(GSH-Px) activity in erythrocytes, pineal hormone melatonine in
blood and urine as indirect indices of free radical activity, (3)
lipid hydroperoxides (LOOHs) and malondialdehyde (MDA) as lipid
peroxidation products.
RESULTS:
The mercury miners were intermittently exposed to Hg0 for periods
of 7 to 31 years. The total number of exposure periods varied from
13 to 119. The cumulative U-Hg peak level varied from 794-11365
µg/L. The blood and urine Hg concentrations were practically on
the same level in miners and controls. Miners showed some neurotoxic
and nephrotoxic sequels of micromercurialism. No significant differences
in behavioral and biological risk factors for CVD were found between
miners and controls. A weak correlation (r=0.36, P<0.01) between
systolic blood pressure and average of past expsoure U-Hg level
was found. The mean P-Se in miners (71.4 µg/L) was significantly
lower (P<0.05) than in the controls (77.3 µg/L), while the mean
U-Se tended to be higher (P<0.05) in miners (16.5 µg/g creatinine)
than in the controls (14.0 µg/g creatinine). Among antioxidative
enzyme activities, only CAT in erythrocytes was significantly higher
(p<0.01) in miners (3.14 MU/g Hb) than in the controls (2.65 MU/g
Hb). The mean concentration of B-melatonine in miners (44.3 ng/L)
was significantly higher (P<0.01) than in the controls (14.9 ng/L).
The mean value of U-melatonine sulphate (31.8 µg/L) in miners was
significantly lower (P<0.01) than in the control group (46.9 µg/L).
Among the observed lipid peroxidative products, the mean concentration
of U-MDA was statistically higher (P<0.01) in miners (0.21 µmol/mmol
creatinine) than in the controls (0.17 µmol/mmol creatinine). CONCLUSUION:
The results of our study support the assumption that long-term occupational
exposure to Hg0 enhances the formation of free radicals even several
years after termination of occupational exposure. And therefore
could be one of the risk factors for increased lipid peroxidation
and increased mortality due to ischaemic heart disease obtained
among the mercury miners of the Idrija Mine.
|