KANTON SARAJEVO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA

Prof. dr Zehra Dizdarević, ministar

PROGRAM PREVENCIJE NARKOMANIJE, ALKOHOLIZMA I DRUGIH OVISNOSTI

Sarajevo, juni 1999. godine

SADRŽAJ :

I UVOD
II GLAVNI CILJEVI
III PODCILJEVI
IV SADRŽAJ PROGRAMA - NIVOI PREVENCIJE
V NAČIN SPROVOĐENJA I PLAN RADA
VI METADONSKI TRETMAN
VII STRUČNI IZVOĐAČI PROGRAMA
VIIl PRIJEDLOG MJERA

1. UVOD

Teška socijalna situacija u našoj zemlji u poratnom periodu je izuzetno pogodan faktor za širenje narkomanije i drugih bolesti ovisnosti. Siromaštvo i nezaposlenost, veliki broj izbjeglica, otežana socijalizacija i adaptacija na nove društvene sredine, osjećaj bezperspektivnosti, su samo naki od razloga da se posegne za drogom i alkoholom.

Bosna i Hercegoviona se nalazi na tranzitnom putu droge i to iz dva pravca i balkanske veze koja vodi iz Azije, preko Turske, Albanije, Kosova, dijela Bosne i Hercegovine ka zapadu i druga Jadranska veza. Smatra se da je danas Split veći centar za trgovinu drogom nego nakada neprikosnoveni Amsterdam. Postoji i treća veza, a to je droga koja se unosi sa stranim vojnim trupama i povratnicima iz zapadnih zemalja.

Situacija sa alkoholom i duhanom je mnogo gora, i ako se ovakav trend nastavi, za očekivati je dalekosežne zdravstvene i socijalne posljedice.

Jedan od osnovnih ciljeva uzusa medicine - "Bolje spriječiti nego liječiti" u značajnoj mjeri se odnosi na probleme ovisnosti, odnosno narkomanije jer je svima poznato sa su rezultati liječenja vrlo skromni, naročito kada ono započne u njenim odmaklim stadijima.

Nakon rata cjelokupna populacija stanovništva je teško psihotraumatizovano, a na osnovu rezultata epidemioloških studija širom svijeta post-ratovske zone su označene kao zone najviših rizika porasta ovih poremećaja.

U ovom momentu gledano, Evropa je veliki proizvođač i potrošač alkohola i alkoholom izazvanih problema koji imaju izrazit uticaj na zdravlje, socijalno funkcionisanje i ekonomiju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 1990.g. godišnja potrošnja alkohola u 15 evropskih zemalja je bila 8 litara po glavi stanovnika a ekonomske štete su procijenjene na 2 - 3 % od ukupnog nacionalnog dohotka (u nekim zemljama i 5 - 6 %), Alkohol je uzrok smrtnosti u 8 - 10 % slučajeva u dobi od 16 do 74 god.

U želji da se preveniraju zdravstvene i socijalne posljedice vezane za zloupotrebu alkohola i psihoaktivnih supstancija, Svjetska zdravstvena organizacija je u okviru Projekta "Zdravlje za sve do 2000." formulisala set zdravstvenih ciljeva od kojih se 17. zdravstveni cilj odnosi na ovu tematiku i glasi:

"DO 2000., ZDRAVSTVENE POSLJEDICE ZBOG UPOTREBE ALKOHOLA, DUHANA I DRUGIH PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCIJA KAO I NJIHOVA PROIZVODNJA MORAJU BITI SIGNIFIKANTNO REDUCIRANI U SVIM DRŽAVAMA".

A podciljevi ovog cilja preciziraju sljedeće:

1. Povećati broj nepušača na najmanje 80 % od ukupne populacije i zaštiti nepušača od izlaganja duhanu.
2. Reducirati alkoholnu potrošnju za najmanje 25 % od postojeće uz posebnu pažnju na reduciranje štetnih posljedica po zdravlje vezanih za upotrebu alkohola.
3. Provoditi kontinuirane aktivnosti na reduciranju zloupotrebe psihoaktivnih supstancija i droga uključujući i upotrebu lijekova.

   Polazeći od ovih ciljeva, Svjetska zdravstvena organizacija je decembra 1995.g. u Parizu, na Konferenciji "Zdravlje, Društvo i Alkohol" usvojila Prvi Evropski Plan za Alkohol ("EAAP") i Evropsku Povelju o Alkoholu koji sadrže 10 strateških ciljeva i pet etičkih principa borbe protiv alkoholizma.

   Prvi EAAP je prihvaćen u više od 50 zemalja Evrope kao polazište za izradu nacionalnih preventivnih programa tih zemalja.

   Naš sveobuhvatni Program prevencije polazi od postavke da su narkomanija i alkoholizam prije svega društveni, a tek potom medicinski problemi. Zbog toga je neophodno angažovanje dalje društvene zajednice u sprječavanju i suzbijanju narkomanije i alkoholizma. Zdravstvena služba ima istaknutu ali i ograničenu ulogu u ovoj zaštiti.

   Sveobuhvatnost Programa se ogleda u:

   1. Pokrivanju cjelokupne populacije na teritoriji Kantona Sarajevo
   2. Angažovanju svih institucija i organizacija, odnosno cijele društvene zajednice u ovom radu
   3. Korištenju svih mjera i aktivnosti koje se uslovno mogu podijeliti na primarnu prevenciju, rano otkrivanje, dijagnostikovanje, liječenje i rehabilitaciju odnosno socijalnu reintegraciju ovisnika.
      
      

   Sveobuhvatni program polazi od slijedećih osnovnih principa koji moraju biti zastupljeni i u Programima rada i stručno metodološkoj doktrini svih učesnika u Programu:

   1. Program mora da počiva na što pouzdanijim epidemiološkim podacima koji omogućavaju sagledavanje socijalne i medicinske dimenzije narkomanije i alkoholizma kao i evaluaciju efikasnosti mjera i aktivnosti koje se preduzimaju na ovom polju.
   2. Program zahtjeva da se evidentiraju svi učesnici u zaštiti i da se zatim precizno definišu njihove uloge, zadaci i odgovornosti.
   3. Složeni sistemi učesnika u izvođenju Programa mora da funkcioniše sigurno i koordinirano na osnovu usaglašenih planova rada i jedinstvene stručno-metodološke doktrine svih učesnika.
   4. Sveobuhvatni Program mora da pokrije u potpunosti primarnu prevenciju, rano otkrivanje, dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju, odnosno socijalnu reintegraciju ovisnika, jer praznine i "uska grla" u ovim povezanim i uzajamno zavisnim aktivnostima mogu da kompromituju cijeli Program.
   5. Uzajamno informisanje o radu i rezultatima rada svih učesnika je od bitnog značaja za uspješno odvijanje programa.
   6. Neophodna je kontinuirana edukacija svih učesnika u Programu, odnosno cijele društvene zajednice da bi se Program sa uspjehom sproveo.
   7. Treba stalno pratiti dostignuća u nauci i struci i drugim sredinama i organizovati sopstveni istraživački rad u okviru Programa.
   8. Neophodna je kontinuirana procjena angažovanja učesnika u Programu i evaluacija efikasnosti njihovih mjera i aktivnosti , što se ne može postići bez epidemioloških i drugih istraživanja i odgovorajuće društvene kontrole.
   9. Treba formirati stručno-metodološki centar u Kantonu Sarajevo - Centar za alkoholizam i narkomaniju sa precizno određenim zadacima, odgovornostima i ovlaštenjima za izvođenje Programa.
   10. Društvenu kontrolu nad realizacijom Programa kao i nad radom svih učesnika treba uspostaviti preko Kantonalne komisije za probleme ovisnosti kao i preko sličnih komisija odnosno odbora na nivou općina.
   11. Treba javno precizirati uloge, zadatake i odgovornosti upravnih organa u sprovođenju Programa (zakonske odredbe, budžet).
   12. U skladu sa sveouhvatnim Programom za Kanton Sarajevo treba razraditi posebne programe, organizacionu strukturu učesnika kao i planove i programe za pojedine općine.

    

    

   II GLAVNI CILJEVI

    

• NAPREĐENJE OPŠTEG ZDRAVLJA POPULACIJE KANTONA SARAJEVO
• SPECIFIČNA PREVENCIJA OVISNOSTI I RANA DIJAGNOZA
• KANTONALNI PREVENTIVNI PROGRAM OVISNOSTI MORA BITI DIO FEDERALNOG PROGRAMA ZAŠTITE MENTALNOG ZDRAVLJA

III PODCILJEVI

1. SMANJITI POTROŠNJU DROGA , ALKOHOLA I DUHANA MEĐU MLADIMA
2. SMANJITI BROJ NOVIH OVISNIKA
3. SMANJITI MORTALITET IZAZVAN ZLOUPOTREBOM DROGA, ALKOHOLA I DUHANA
4. smanjiti zdravstvena oštećenja (psihička i fizička) izazvana zloupotrebom ALKOHOLA, DROGE I DUHANA
5. SMANJITI PORODIČNE TEŠKOĆE I PROBLEME KOJI PROISTIČU IZ ZLOUPOTREBE OVIH SUPSTANCI
6. SMANJITI BROJ SAOBRAĆAJNIH AKCIDENATA I EKONOMSKE ŠTETE NA POSLU IZAZVANE ZLOUPOTREBOM NAVEDENIH SUPSTANCI
7. INOVIRATI I PRECIZIRATI ZAKONSKE PROPISE KOJI SU U VEZI SA DROGOM, ALKOHOLOM I DUHANOM (u saobraćaju, industriji, marketingu, sudstvu i dr.)
8. REDUCIRATI KRŠENJE ZAKONSKIH PROPISA U GORE NAVEDENIM OBLASTIMA

    

   IV SADRŽAJ PROGRAMA - NIVOI PREVENCIJE

   Sadržaj Programa čine:

   A.PRIMARNA PREVENCIJA ALKOHOLIZMA I NARKOMANIJE

   Primarna prevencija narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti ima najvažniju ulogu od svih oblika prevencije s obzirom na veoma male, skoro zanemarljive, rezultate liječenja ovih poremećaja. S obzirom na to da se ovi poremećaji pomjeraju u odnosu na dob, prema sve mlađim godištima, aktivnosti u okviru primarne prevencije treba usmjeriti na potpuno zdravu populaciju a posebno na djecu i adolescente. Ako posmatramo uzroke poremećaja onda će aktivnosti primarne prevencije biti usmjerena na porodicu, školu i cjelokupno društvo. Da bi se efikasnije suprotstavili problemu u kome su uključeni svi segmenti društva: roditelji, učenici, škole, zakonodavstvo, policija, zdravstvo, svi moraju imati jedinstveni stav, a to je poruka da je korištenje droge i alkohola štetno i opasno.

   Jedinstvenost stava se postiže slijedećim:

• jedinstvena stručno-metodološka doktrina svih učesnika
• informacija - poruka mora biti sasvim jasna i nedvosmislena da je zloupotreba droga protivzakonita, pogrešna i opasna
• većina ljudi, uključujući i veliki broj mladih, ne zloupotrebljava drogu
• poruka mora pogodovati razvoju, interesima i potrebama djece i adolescenata
• poruka mora sadržavati razumijevanje kulturoloških razlika (problem se jako razlikuje od jednog do drugog sociokulturnog okruženja).

Šta materijali u prevenciji ovisnosti ne smiju da sadrže:

• poruka ne smije biti zastrašujuća, dvosmislena ili senzacionalistička
• poruka ne smije sadržavati materijale koji uključuju tekst ili ilustracije o nabavljanju ili načinima konzumiranja zakonom zabranjene droge
• fotografije ili videomaterijali ne smiju prikazivati scene stvarne zloupotrebe alkohola i droge
• materijali ne smiju prikazivati recidivirajuće ovisnike kao modele ponašanja (što implicira poruku do je osoba preživjela, pa čak, postala slavna ili bogata)
• materijali ne smiju upotrebljavati termine kao što su odgovorna ili kontrolisana upotreba što ukazuje na to da su oštećenja duštvenog i tjelesnog zdravlja samo privremenog a ne trajnog karaktera.

PRIMARNA PREVENCIJA OVISNOSTI U ZAJEDNICI TEMELJI SE NA :

1. EDUKACIJI
2. AKTIVNOSTI ZAJEDNICE
3. REORJENTACIJA ZDRAVSTVENE SLUŽBE

   1. EDUKACIJA se sprovodi na dva nivoa:

   1.a. JAVNA EDUKACIJA - USMJERENA JE NA OPŠTU POPULACIJU A CILJEVI SU INFORMISANJE I PODIZANJE JAVNO-ZDRAVSTVENE SVIJESTI ODNOSNO RAZVIJANJE POZITIVNIH STAVOVA DRUŠTVA PROTIV ALKOHOLIZMA I NARKOMANIJE
   1.b. USMJERENA (SELEKTIVNA) EDUKACIJA je napravljena za određenu grupu populacije (zdravstveni profesionalci, nezdravstveni profesionalci, volonteri, riziko grupe, grupe građana i sl.)
   2. AKTIVNOSTI ZAJEDNICE U PREVENCIJI OVISNOSTI se provode na tri nivoa:
   

   • Prvi nivo: ORGANIZOVANE SLUŽBE U ZAJEDNICI
   • Drugi nivo: DRŽAVNI ZAKONI I UREDBE
   • Treći nivo: SEKTOR HUMANITARNIH ORGANIZACIJA (NGO sektor)

   
   

   3.REORJENTACIJA ZDRAVSTVENE SLUŽBE

   U sklopu predviđene transformacije Zdravstvenog sistema i transformacije mentalno-zdravstvenog sistema potrebno je:
   a. UNAPREĐENJE INSTITUCIJE PORODIČNOG (FAMILIJARNOG) DOKTORA U PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
   b. UNAPREĐIVATI MENTALNO-ZDRAVSTVENE CENTRE U ZAJEDNICI (CMHC) koji će biti profilirani za sva tri nivoa prevencije.
   c. KOORDINACIJA SA HUMANITARNIM ORGANIZACIJAMA (NGO sektor)

    

   2. SEKUNDARNA PREVENCIJA ALKOHOLIZMA I NARKOMANIJE

   Podrazumijeva RANO OTKRIVANJE ovisnika, njihovo dijagnostikovanje i motivaciju za liječenje. Rano otkrivanje i prihvatanje liječenja je od posebnog značaja za uspješno suzbijanje alkoholizma i narkomanije. Svakako da su rezultati liječenja bolji ako se ono ranije započne. Veoma je važno započeti liječenje prije nego što se razvije psihička i fizička ovisnost, a najbolje je započeti liječenje kad se klijent nalazi u toj eksperimentalnoj fazi.
   Za ovaj nivo preventivnog djelovanja je potrebna dobra saradnja zdravstvenih institucija, škola, institucija za socijalni rad, prosvjetno-pedagoških zavoda, MUP-a, roditelja i svih građana.

   C. TERCIJARNA PREVENCIJA ALKOHOLIZMA I NARKOMANIJE

   Podrazumijeva LIJEČENJE I REHABILITACIJU otkrivenih slučajeva ovisnika koje se sprovodi u zdravstvenim centrima za liječenje a odatle ponovo šalje u CMHC pri kojem će se uspostaviti asocijacija socioterapijskog kluba, klub podrške ili samopomoći.

   D. ISTRAŽIVANJE PROBLEMA

   U okviru medicinske djelatnosti CENTRA ZA ALKOHOLIZAM I NARKOMANIJU koji će biti uspostavljen na kantonalnom nivou će biti i nosilac ove aktivnosti. Jedan od najvažnijih poslova ovog Centra će biti epidemiološka istraživanja odnosno vođenje registra ovisnika (odnosno osoba koje su "na bilo koji način došle u dodir sa drogama").

   E. MONITORING

   Obezbjediti u Centru za alkoholizam i narkomaniju i u centrima za mentalno zdravlje u zajednici.

   V NAČIN SPROVOĐENJA I PLAN RADA

   Da bi se Program prevencije alkoholizma i narkomanije na nivou Kantona Sarajevo mogao sprovesti potrebno je uključiti sve investicije relevantne za ovaj problem. To su:

   • Ministarstvo zdravstva
   • Ministarstvo unutrašnjih poslova

     Sektor kriminalističke policije

   • Ministarstvo obrazovanja, nauke i informisanja
   • Ministarstvo pravde i uprave
   • Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice
   • Ministarstvo odbrane
   • Ministarstvo industrije
   • Ministarstvo finansija i carinska uprava
   • Visokoškolske ustanove medicine i socijalne orjentacije
   • Više, srednje i osnovne škole
   • Različite asocijacije i udruženja građana, roditelja, ovisnika i slično.

      

     PRIMARNA PREVENCIJA ALKOHOLIZMA I NARKOMANIJE U ZAJEDNICI SE SPROVODI NA SLIJEDEĆI NAČIN:

     1. EDUKACIJA

     1.a. JAVNA EDUKACIJA namjenjena je opštoj populaciji. Sastoji se od:

   • INFORMISANJE I PODIZANJE JAVNO-ZDRAVSTVENE SVIJESTI. Prema propozicijama Svjetske zdravstvene organizacije ovaj nivo edukacije se provodi MULTIMEDIJSKI 3 GODINE U KONTINUITETU, SVAKODNEVNO, 2 DO 3 MINUTE PUTEM: kantonalne odnosno federalne TV mreže (tip komercijalizirane informacije), lokalnih radio i TV stanica, popularnih časopisa (najtiražnijih) i filmova. U Programu prevencije ovaj oblik javne edukacije treba prilagoditi materijalnim mogućnostima Kantona Sarajevo (npr. započeti sa veoma kratkim porukama od nakoliko sekundi).
   • DISEMINACIJA INFORMACIJE - RAZVIJANJE POZITIVNIH STAVOVA DRUŠTVA PROTIV OVISNOSTI sprovodi se putem:
   • Besplatnih edukativnih priručnika (kako prepoznati simptome ovisnosti, moguće intervencije, rizične grupe i slično),
   • Informativnih letaka na javnim mjestima i javnim ustanovama,
   • Propagandnih poruka na svim mjestima okupljanja djece i adolescenata, kafićima, diskotekama, kartama javnog prevoza,
   • Razglednica,
   • Kapa i majica.

     Poruke moraju biti kratke sa jasnim značenjem uz adekvatnu ilustraciju.

     1.b.USMJERENA (SELEKTIVNA) EDUKACIJA

     Provodi se u dvije faze:
     U PRVOJ FAZI se vrši EDUKACIJA EDUKATORA a podrazumijeva edukaciju ljekara obiteljske medicine, mentalno-zdravstvenih profesionalaca koji će raditi u mentalno-zdravstvenim centrima u zajednici, nastavnika i učitelja, pedagoga-psihologa u školama, socijalnih radnika, policajaca, vojnih starješina.
     DRUGA FAZA - samo ovako educirani kadar dalje educira grupe kao što su: djeca i adolescenti u osnovnim i srednjim školama, studenti, roditelji, djeca ovisnika, vojnici, trudnice, radnici posebnih zanimanja kao što su konobari, građevinski radnici itd.
     Da bi se realizovao ovoj oblik usmjerene edukacije neophodno je napraviti KRATKOROČAN PLAN (jedna godina) i DUGOROČAN PLAN (tri godine).
     
     2. AKTIVNOSTI ZAJEDNICE U PREVENCIJI ALKOHOLIZMA I NARKOMANIJE

     PRVI NIVO - Organizovane službe u zajednici.
     Tu spadaju različite ORGANIZACIJE MLADIH (tradicionalne organizacije mladih, klubovi sportista, preventivni klubovi, organizacije rizičnih grupa mladih, debatni klubovi i klubovi samopomoći), ORGANIZACIJE RODITELJA, ORGANIZACIJE OVISNIKA I SL.
     
     DRUGI NIVO - Državni zakoni i uredbe.

   • U industriji - državni monopol kontrole proizvodnje piva, vina i žestokih alkoholnih pića (količina, kvalitet, koncentracija alkohola i aditiva, obavezna zdravstvena upozorenja), državni monopol kontrole proizvodnje psihoaktivnih supstancija i duhana.
   • Finansijska politika - zakonom propisati POREZE I TAKSE na pivo, vino, žestoka pića i duhan i od toga formirati budžete namjenjene preventivnim aktivnostima.
   • Saobraćaj - Alkohol i upravljanje motornim vozilima:
   • Obavezno testiranje učesnika u saobraćaju (testiranje koncentracije alkohola putem randomiziranog respiratornog testa)
   • Zakonom propisana maksimalna koncentracija alkohola u krvi je 0,5 promila ili 50 mg% ili MANJE - za utvrđenje se uzima test ispitivanja koncentracije alkohola u krvi.
   • REKLAMA I MARKETING - RAZVITI KRITIČKI STAV PREMA REKLAMIRANJU
   • Zabrana reklamiranja alkohola i duhana putem svih vrsta medija
   • OSTALI ZAKONI
   • Zabrana prodaje alkohola i duhanskih prerađevina u blizini škola i bolnica
   • Zabrana prodaje i točenja alkohola djeci ispod 16 godina (u vezi sa ovim kod nas postoji propis za ugostitelje - smatra se prekršajem služenje alkoholnih pića maloljetnoj osobi ispod 16 godina, duševnom bolesniku ili licu zaostalog duševnog razvoja)
   • Zabrana prodaje i točenja alkohola u određene sate dana (od 6 do 12 sati radnim danom) ili u DANE u sedmici (radne dane).
     
     

     TREĆI NIVO HUMANITARNE ORGANIZACIJE koje organizuju savjetovališta za psihološku pomoć, klubove samopomoći i klubove za podršku.

     REORJENTACIJA ZDRAVSTVENE SLUŽBE

     1. Unapređenje institucije porodičnog ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
     2. Reformom Mentalno-zdravstvenog sistema omogućiti rad Mentalno-zdravstvenih centara u zajednici CMHC koji će sprovoditi sve nivoe prevencije a trenutno ih ima 8 u Kantonu Sarajevo.
     3. Savjetovališta za psihološku pomoć, grupa samopomoći, debatni klubovi u okviru rada humanitarnih organizacija.

     KRATKOROČNI PLAN I PROGRAM

     Sadrži:

     1. Formiranje Kantonalne komisije za probleme alkoholizma i narkomanije i potkomisije za medije i informisanje javnosti.
     2. Formiranje komisije po općinama u Kantonu Sarajevo.
     3. Rješavanje pravnog statusa Kantonalnog centra za alkoholizam i narkomaniju.
     4. Određivanja Kantonalnog centra za alkoholizam i narkomaniju kao stručno-metodološkog centra za sprovođenje kantonalnog Programa za prevenciju alkoholizma i narkomanije.
     5. Edukacija edukatora.
        
        

     Edukacija edukatora se odnosi na usmjerenu edukaciju edukatora - ljekari obiteljske medicine, mentalno zdravstveni profesionalci koji će raditi u Mentalno-zdravstvenim centrima u zajednici, nastavnici i učitelji, pedagozi-psiholozi u školama, socijalni radnici, policajci, vojne starješine.

     Program će trajati godinu dana. Sprovodit će se putem jednodnevnih seminara u terminu od 9 do 17 časova. U ovkiru godine dana potrebno je organizirati dvanaest seminara za gore navedene grupe. Program treba započeti edukacijom ljekara obiteljske medicine. Precizan program će izraditi Kantonalna komisija za probleme alkoholizma i narkomanije.
     Napomena: Finansiranje treba da obezbjedi Vlada Kantona nakon usvajanja ovog Programa.

     DUGOROČNI PLAN I PROGRAM EDUKACIJE

     Ovim planom treba da se obuhvate sve ostale kategorije kao što su: djeca i adolescenti u osnovnim i srednjim školama, studenti, roditelji, djeca ovisnika, vojnici, trudnice, radnici posebnih zanimanja kao što su konobari, građevinski radnici itd.
     Precizne programe za ovaj oblik edukacije treba da donesu Ministarstvo obrazovanja nauke i informisanja i prosvjetno-pedagoški zavodi uz pomoć zdravstvenih stručnjaka, a sprovodit će ga educirani edukatori.
     Dugoročni plan i program treba napraviti za tri godine. Način sprovođenja je takođe putem seminara, javnih tribina, debatnih skupova i svih drugih oblika javnog educiranja.

     VI METADONSKI TRETMAN

     Održavanje ovisnika o heroinu i nekim drugim opijatima i opioidima, na metadonu, danas se smatra jednom od glavnih ako ne i dominantnom metodom tretmana.

     Metadon (4,4 difenil-6-dimetil amino-3-heptanon) je opioid dugog djelovanja. Kod nas je uveden po imenom Heptanon. Po kemijskoj strukturi bitno se razlikuje od morfina, ali u farmakološkom smislu on je njegov potpuni supstitut. Kao analgetik nešto je jači od morfina i dulji u trajanju učinka. Oralno je efikasan.

     Duža upotreba metadona dovodi do psihičke i fizičke ovisnosti i tolerancije.

     Prekid davanja metadona stvara kod ovisnika sindrom koji je u kvalitativnom smislu sličan onom morfina, ali se razvija polaganije, produžen je, a manje intenzivan.

     Najintenzivniji simptomi su obično trećeg dana, a mogu postojati i do tri nadjelje. Potpuni oporavak postiže se obično šest do sedam tjedana.

     Postupak se sastoji u tom da se ovisniku o heroinu prestane davati taj preparat i da se zamijeni metadonom o odgovarajućoj oralnoj dozi koja se daje jednom na dan (bolje je tri puta na tjedan). Doza metadona mora se odabrati prema uobičajenim dozama heroina ili drugog opijata koji je ovisnik prije toga uzimao, tako da je eliminirana žudnja za uobičajenom drogom i da se ne pojave ni euforija, niti simptomi apstinencije. Kad se jednom postigla stabilizacija na metadonu, zbog unakrsne tolerancije nastaje "blokada", pa ovisnici održani na metadonu ostaju fizički ovisni o toj supstanciji, ali ponašanje, psihičke, ekonomske i medicinske posljedice te ovisnosti veoma su različite od intravenske upotrebe heroina.

     Metoda održavanja na metadonu naišla je na oduševljen prijem kod jednih stručnjaka, i na ogorčeno protivljenje kod drugih. Radnici na području borbe protiv alkoholizma skloni su predrasudama protiv temeljnog koncepta te metode, smatrajući da je to "slično kao kad bi alkoholičarima dali viski". Na sreću sličnosti nema.

     Bilo je i pogrešaka koje su oponenti te metode obilno koristili. U početku je metadon propisivan na recepte u formi tableta. Ovisnici su dobivali veće količine tableta, za nekoliko dana unaprijed, utvrdili da su im za stabilizaciju potrebne veće doze od stvarno potrebnih, a ponekad i stimulirali početke apstinencijske krize. Na taj su način dolazili do viškova metadona, iz tableta su pravili otopine, pa ih injicirali, i metadon se tako našao na ilegalnom tržištu.

     Ali pooštrenjem kontrole distribucije ovi su nedostaci ubrzo uklonjeni. Danas se taj preparat daje ovisnicima u pravilu samo u posebno određenim ustanovama i uzimaju ga oralno u prisutnosti liječnika, farmaceuta ili medicinske sestre.

     Ako se režim održavanja ispravno sprovodi, ovisnik će ubrzo shvatiti da može funkcionirati bez heroina, da može prestati sa svojom navikom iniciranja (što je samo po sebi vrlo značajno, jer često postoji i psihička ovisnost o samom aktu injiciranja), nadalje, da je prestala njegova potreba za heroinom.

     Stabilizacija na metadonu postiže se većinom s dnevnom dozom od 40 mg, a samo iznimno do 100 mg. Pri takvim dozama, u pravilu, ne dolazi do euforije, a ako ovisnik u roku od 24 - 48 sati nakon posljednje doze metadona injicira heroin, takođe neće osjetiti euforiju, ili će je osjetiti jako slabo.

     Za uspjeh održavanja na metadonu, neophodno je da ovisnik bude pod stalnim medicinskim i socijalnim nadzorom, te da se izdavanje, odnosno propisivanje metadona, uvjetuje redovnim kontaktom s psihijatrom ili drugim terapeutom i socijalnim radnikom, toliko često koliko se smatra potrebnim, a u početku najmanje jednom sedmično. Oni će takve redovne kontakte iskoristiti za individualno savjetovanje, potporu porodice, prijatelja, odabranog mentora na radnom mjestu, društvenih grupa kojima je ovisnik pripadao prije početka uzimanja heroina, za povezivanje s posebnim dobrovoljnim organizacijama za socijalnu reintegraciju bivših ovisnika (tipa "Kluba prijateljstva", i sl.) da bi se kod ovisnika tako stvorila motivacija za promjenu načina života, detoksikaciju i apstinenciju.

     Izgledi za apstinenciju će biti znatno povećani i nakon poboljšanja ovisnikovog socijalnog funkcionisanja.

     Čak i oni koji uspješnost borbe protiv zloupotrebe droge vide samo u apstinenciji, morali bi prihvatiti održavanje na metadonu, jer se tom metodom postiže veći postotak apstinencije nego direktnom detoksikacijom. Od onih ovisnika koji su u potpunosti završili metadonski program, 6 godina nakon završetka programa, 35% su ostali apstinenti, što nije nikada postignuto van metadonskog programa. Isti ovi autori došli su do zaključka da prekratko trajanje održavanja na metadonu, odnosno prerana detoksikacija ima za posljedicu povećani recividizam.

     Uzme li se u račun neselekcionarni uzorak ovisnika, dakle i one koji su prekinuli metadonski program zbog različitih razloga (npr. detoksicirani na vlastiti zahtjev pa napustili program; detoksicirani i udaljeni iz programa zbog neadekvatnog ponašanja i sl.) rezultati su, naravno, znatno slabiji (12 - 28%). ali kad se pristupilo detoksikaciji uz koncenzus ovisnika i osoblja, 83% ostali su apstinenti u vremenu promatranja (12 - 36 mjeseci). U jednom nacionalnom multikliničkom istraživanju u SAD, 40% bivših ovisnika ostali su apstinenti 6 godina nakon završetka programa.

     Većina istraživača slaže se u tom da je apstinencija ovisnika o heroinu moguća, ali da nije realističan cilj za sve ovisnike. Stabilan porodični život, poboljšani međuljudski odnosi, stabilnost u radu, smanjenje devijantnog i kriminalnog ponašanja uz održavanje na metadonu mnogo su realističniji ciljevi. Mnoge osobe koje nisu mogle prihvatiti detoksikaciju, ili takve koje su u više navrata pokušale pa reducirale, socijalno normalno, ili barem znatno poboljšano, funkcioniraju uz održavanje na metadonu, bez ikakvih ozbiljnijih zdravstvenih posljedica. Slučajevi epidemijskog hepatitisa, a u novije vrijeme naročito SIDA (AIDS), kao i druge infekcije usljed nehigijenske primjene preparata su praktički eliminirani.

     Poznato je da je pretežna svakodnevna preokupacija ovisnika o herionu briga za nabavku slijedeće doze droge što su, zajedno s vremenom potrebnim za primjenu i uživanje droge, zauzima gotovo čitav dan i onemogućava ma kakvo redovno uključenje u radni proces. Taj problem je, naravno, eliminiran održavanjem na metadonu.

     Nadalje, ovisnik o heroinu je ovisan ne samo o drogi , već i o nabavci s ilegalnog tržišta. Ono mu je u pravilu jedini snabdjevač. Ali, za nabavku droge treba novaca, pa gotavo svi ovisnici, barem privremeno, postaju preprodavači droge da bi je mogli pribaviti i za sebe same (iznuđena delikvencija). Procjenjuje se da jedan ovisnik o heroinu za vrijeme svog ovisničkog staža stvori 4 - 5 novih. Kontagioznost je, dakle, velika.

     Ovisnost o ilegalnom tržištu eliminirana je održavanjem na metadonu, a logična posljedica toga je smanjenje kriminalne aktivnosti. Ovisniku je na taj način omogućeno, ne samo da se otrgne od vlasti krijumčara već i od društva i utjecaja drugih ovisnika koji su mu ranije bili "zlatna rezerva" za nabavku droge.

     Znatan broj autora istraživao je utjecaj održavanja na metadonu na učestalost krivičnih djela s rezultatom da je kriminalitet nesumljivo smanjen, katkad čak na manje od polovine.

     Održavanje na metadonu je, nadalje, vrlo korisna privremena mjera i za one ovisnike koji se odluče na detoksikaciju i pokušaj potpune apstinencije, ali ne mogu odmah biti primljeni u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Gotovo ni jedna zemlja na svijetu ne raspolaže s toliko specijaliziranih ustanova da bi svaki onaj koji želi da pristupi bolničkom tretmanu mogao odmah dobiti mjesto. U periodu čekanja da takav ovisnik bude primljen u specijaliziranu instituciju, metadon je korisno privremeno rješenje.
     Metadon se može davati vrlo dugo bez štetnih posljedica.

     U najvećem istraživačkom pothvatu koji je ikada u tom području bio izveden, pothvatu što su ga u organizaciji Nacionalnog instituta za zloupotrebu droga (NIDA) SAD vodila 43 istaknuta američka stručnjaka, na više od 63 500 ovisnika. Postignuta je jednoglasna suglasnost da je matadon "bezopasan ako ga upotrebljavaju liječnici koji znaju tretirati ovisnost o narkoticima i da "nikakve veće štetne posljedice produžene upotrebe metadona nisu nikad bile pouzdano dokazane"). Najčešća neugodna nuspojava je opstipacija.
     O neposrednoj vrijednosti metode održavanja na metadonu postignut je SAD koncenzus različitih grupa eksperata iz područja droga i metalnog zdravlja.

     Danas je jasno da se metoda održavanja na metadonu ne može ni mimoići niti zamjeniti drugom. I laicima je poznato da je pušenje duhana relativno blaga psihička ovisnost i da je se mnogi pušaći mogu riješiti vlastitom odlukom bez medicinske pomoći. Međutim, ima i takvih pušaća koji ne mogu ostaviti pušenje čak onda kada je njihovo zdravlje vrlo ozbiljno ugroženo.

     Prema tome, nije teško razumjeti da veliki dio kompleksnih ovisnika o heroinu ne može lako donijeti odluku o apstinenciji, i da je potreban uporan rad da bi ga se za to motiviralo. Prema engleskim procjenama, koje i drugi uglavnom prihvaćaju, oko 10% ovisnika o heroinu pristaje na detoksikaciju i pokušaj apstinencije, dok ih oko 60% prihvaća održavanje na metadonu. Insistiranjem isključivo na apstinenciji odbijamo tih 60% ovisnika od kontakta s društvom, i pomoću društva, i ostavljamo im jedinu mogućnost snabdijevanja putem kriminala, prostitucije i prodaje heroina. Usmjerimo ih, dakle, u pravcu daljnjeg devijantnog ponašanja i širenja ovisnosti, umjesto da ih, iz održavanja na metadonu, usmjerimo u pravcu napuštanja ovisničkog životnog stila i normalnog društvenog funkcionisanja, a zatim eventualno i u pravcu apstinencije.

     Za direktnu detoksikaciju i pokušaj trajne apstinencije već smo rekli da ne uspijeva u prosjeku u preko 90% slučajeva. Kad uspije, apstinencija je, nesumljivo, najbolje rješenje, ali ma koliko mi željeli, da svi ovisnici o heroinu postanu apstinenti, moramo priznati da je to nedostižan cilj, i da takvo opredjeljenje nije dalo pozitivne rezultate ni u jednoj zemlji. Bitno je da jasno razlikujemo ono što želimo, od onoga što možemo. Naravno, održavanje na metadonu nije panaceja, nije "spasonosno" rješenje za sve slučajeve. Ono je samo najbolje rješenje u nestašici boljeg.

     Supstituciona terapija metadonom u cilju održavanja može u Kantonu Sarajevo da se primjenjuje po sljedećim uslovima:

   • Ova terapija može da se primjenjuje samo u psihijatrijskim ustanovama;
   • Psihijatri koji primjenjuju terapiju matadonom treba da budu evidentirani kod nadležnog kantonalnog organa nadležnog za poslove zdravstva;
   • Ovisnik kod kojeg se primjenjuje supstituciona terapija metadonom treba da bude stariji od 18 godina, da uzima droge opijatskog tipa najmanje 2 godine (što treba potvrditi primjenom antagonista) i da je imao najmanje 2 apstinencijalne krize koje su sanirane u hospitalnoj ustanovi;
   • Metadon se može primjenjivati samo kod fizičke ovisnosti od opojnih droga opijatskog tipa (što treba da bude utvrđeno putem antagonista);
   • Prije započinjanja substitucione terapije metadonom potrebno je da se najmanje 6 mjeseci primjenjuje druga alternativna metoda;
   • Davanje metadona vrši se oralno (voćni sok, sirupi…) u prisustvu osobe koja izvodi terapiju;
   • Neophodan je permanentni skrining metodom njegovih metabolita,kao i drugih eventualno popratnih psihoaktivnih supstancija;
   • Svaka 3 mjeseca potrebno je da kolegijum psihijatrijske ustanove, u kojoj se terapija provodi, vrši procjenu postugnutih rezultata kao i opravdanosti daljeg liječenja.

      

     VII STRUČNI IZVOĐAČI PROGRAMA

     Specijalizirana kantonalna zdravstvena ustanova za prevenciju, tretman i rehabilitciju ovisnika je Kantonalni Centar za alkoholizam i narkomanije sa odjeljenjima: stanica za krizna stanja i triježnjenja, dnevna bolnica, vanbolničke službe i službe za prevenciju kao i mobilni timovi. Pored ovog specijaliziranog Centra, zdravstvene ustanove sa posebnim zadacima u Programu su:

     1. Zavod za hitnu medicinsku pomoć
     2. CUM - Centar urgentne medicine KCU u Sarajevu
     3. Klinika za infektivne bolesti KCU u Sarajevu koja se brine za oboljele od hepatitisa i AIDS-a
     4. Psihijatrijska klinika KCU u Sarajevu - intenzivna njega
     5. Laboratorij Instituta za kliničku hemiju i biohemiju i Zavod za kliničku farmakologiju KCU u Sarajevu, koji će vršiti detekciju psihoaktivnih supstancija u tjelesnim tečnostima. Da bi se ovo sprovodilo potrebno je obezbjediti nabavku HPLC aparata (Visoka tlačna hromatografija) koji predstavlja novu liniju mogućnosti praćenja kako lijekova tako i ilegalnih droga, radi čega bi njegova nabavka bila opravdana.

      

     PRIJEDLOG MJERA

     Obzirom da su bolesti ovisnosti sve složeniji i opasniji oblik socijalne patologije i u našoj sredini, a zbog velike vjerovatnoće povećanja ovih ovisnosti u budućnosti neophodna je multidisciplinarna i multisektorijalna saradnja, prije svega između: Ministarstva zdravstva; Ministarstva unutrašnjih poslova; Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice; Ministarstva pravde i uprave; Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja; Ministarstva kulture i sporta; Pedagoškog zavoda; te predstavnika NVO i roditelja.

     S tim u vezi preporučuje se formiranje Kantonalne komisije u sastavu:

   • Prof. dr Zehra Dizdarević, Ministarstvo zdravstva
   • Doc. dr Faris Gavrankapetanović, zamjenik ministra zdravstva u Vladi Federacije BiH
   • Prof. dr Safet Halilović, Ministarstvo obrazovanja, nauke i informisanja
   • Muharemović Vahid, dipl. el. ing. , Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice
   • Prof. dr Ismet Cerić - KCUS, Psihijatrijska klinika
   • dr Diana Kapetanović - KCUS, Psihijatrijska klinika
   • dr Nermana Mehić-Basara - Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije
   • dr Alma Kadić - Ministarstvo zdravstva
   • Džemal Murga - MUP, Odjeljenje za suzbijanje narkomanije,
   • Prof. dr Ajnija Omanić, Federalni zavod za zdravstvenu zaštitu
   • Prof. dr. Esma Zečević, šef Klinike za pedijatriju KCU
   • Dipl. iur. Almasa Zubović, sekretar Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo
   • Doc. dr Aida Mehmedagić, direktor Zavoda za kontrolu lijekova Federacije BiH
   • BOSNIA PRODUCTION
   • UNICEF.
     
     

     koji će po potrebi u svom radu angažovati sve one pojedince za koje odluči da je njihov doprinos neophodan u radu expertnog tima.
     Ekspertni tim će odlučivati o svim poslovima i zadacima koji treba da se kroz program provode.
     Kantonalni program prevencije narkomanije, alkoholizma i drugih ovisnosti treba da postane sastavni dio programa rada Vlade Kantona Sarajevo i da se za isti obezbijede sredstva za njegovu realizaciju